Od otkrića ozonske rupe do Montrealskog protokola

 

 

 

Otkriće antarktičke ozonske rupe

Ozonski omotač štiti ljude i okoliš od štetnih razina ultraljubičastog zračenja sunca. Kemikalije koje se nazivaju tvarima koje oštećuju ozonski omotač (ODS) nekontrolirano su se ispuštale u atmosferu prije; te kemikalije oštećuju stratosferski ozonski omotač. U svibnju 1985. godine, u časopisu Nature British Antarctic Survey (BAS), znanstvenici Joe Farman, Brian Gardiner i Jonathan Shanklin opisali su svoja zapažanja velikih gubitaka ozona iznad Antarktike. Otkriće antarktičke ozonske rupe od strane BAS-a pružilo je rano upozorenje na potencijalno opasno stanjivanje ozonskog omotača diljem svijeta.

Bečka konvencija, uvod u Montrealski protokol

Kako je tehnologija napredovala, znanstvene studije ukazale su na novonastali problem i njegove utjecaje na oštećenje ozonskog omotača. Mjere se poduzimaju godinama. Godine 1985. stvorena je Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača kao odgovor na to. Bečka konvencija bila je prva konvencija bilo koje vrste koju su potpisale sve uključene zemlje, stupila je na snagu 1988. i dosegla univerzalnu ratifikaciju 2009. godine.
Konvencija je imala za cilj promicanje suradnje među narodima razmjenom informacija o učincima ljudskih aktivnosti na ozonski omotač. No, budući da konvencija nije pravno obvezujuća, Bečka konvencija ne zahtijeva od zemalja da poduzmu kontrolne mjere za zaštitu ozonskog omotača. Montrealski protokol stupio je na snagu 1987. godine kako bi se riješio ovaj problem.

Što je Montrealski protokol?

Montrealski protokol potpisan je 1987. godine, a stupio je na snagu 1989. godine. U početku ga je potpisalo 46 zemalja, a ugovor sada ima gotovo 200 potpisnica. Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač globalni je sporazum o zaštiti Zemljinog ozonskog omotača postupnim ukidanjem kemikalija koje ga oštećuju. Montrealski protokol univerzalni je ugovor koji regulira proizvodnju i potrošnju gotovo 100 umjetnih kemikalija koje se nazivaju tvarima koje oštećuju ozonski omotač (ODS).

Što kaže Montrealski protokol?

Montrealski protokol postupno smanjuje potrošnju i proizvodnju različitih tvari koje oštećuju ozonski sloj, s različitim vremenskim okvirima za razvijene zemlje i zemlje u razvoju (nazivaju se „zemlje iz članka 5“). Prema ovom ugovoru, sve stranke imaju specifične odgovornosti vezane uz postupno ukidanje različitih skupina tvari koje oštećuju ozonski sloj, kontrolu trgovine tvarima koje oštećuju ozonski sloj, godišnje izvještavanje o podacima, nacionalne sustave licenciranja za kontrolu uvoza i izvoza tvari koje oštećuju ozonski sloj i druga pitanja. Zemlje u razvoju i razvijene zemlje imaju jednake, ali različite odgovornosti, ali najvažnije je da obje skupine zemalja imaju obvezujuće, vremenski ograničene i mjerljive obveze.

Tvari kontrolirane Montrealskim protokolom

Prilozi A (CFC-i, haloni)
Prilozi B (ostali potpuno halogenirani CFC-i, ugljikov tetraklorid, metil kloroform)
Prilozi C (HCFC-i)
Prilozi E (metil bromid)
Prilozi F (HFC-i)

Montrealski protokol podržava Tajništvo za ozonski omotač Programa UN-a za okoliš

Ugovor se s vremenom razvija u svjetlu novih znanstvenih, tehničkih i ekonomskih dostignuća te se kontinuirano mijenja i prilagođava. Sastanak stranaka je upravljačko tijelo za ugovor, a tehničku podršku pruža Otvorena radna skupina, koje se sastaju jednom godišnje. Strankama pomaže Tajništvo za ozonski omotač, koje se nalazi u sjedištu Programa UN-a za okoliš u Nairobiju u Keniji.